Noć je pala na Mitrovicu, ali sa njom nije došao mir. Između 3. i 4. februara 2000. godine, grad je bio prekriven zvukom pucnjave, vriscima i tišinom onih koji su trebali da štite civile. Za Haljilja Baranija, šefa KMDLNJ za region Mitrovice i direktnog svedoka događaja, to je ostala „noć terora“. U svojim kućama i stanovima, 10 Albanaca je upucano, među njima i trinaestogodišnji dečak, Nderim Mehmeti. Nasilje nije prestalo sa ubistvima; desetine drugih su povređene i brutalno zlostavljane, dok su hiljade nasilno proterane.
25 ljudi je povređeno vatrenim oružjem, 93 drugih su fizički zlostavljane na najvarvarskiji način, bez obzira na godine ili pol. Dvoje ranjenika nije preživelo posledice nasilja i kasnije je preminulo u bolnici u Prištini.